Socijalni zivot na Fonu je očajan

Zamolio bih bez glupih fora i šala hvala.

Tolike priče od poznanika uživo, starijih kolega sa Fona do ovde na redditu da je lako da se sprijateljiš sa ljudima na fonu sam popio reality check za ovih mesec dana da je to apsolutna laž.

Dosta grupa je već oformljeno jer se vrv znaju od ranije, a sa nekima koji sam bio okej su se odvojili i ušli u druge grupe. Ostali sa kojima sam i dalje okej su ovako do jaja mada ono sto me je nateralo da napravim post su sledeće stvari:

Neke upoznam random naprimer na amfiteatru, razgovor bude top i dogovorimo se da odemo u čitaonicu, sednu u redu gde nema mesta za mene i posle sam se osećao toliko iskurceno, pa od nekih kolega koji su govorili "nmg da ti objasnim jer je previse obimno" vidim ih u citaonici kako se preslisaju. Pa u nekoj petoj grupi je bilo slicna ispala samo za kafu gde su produzili korak..

Sa nekima tokom dopisivanja se poklopilo da imamo dosta zajedničkih tema i interesovanja, ono top nasli smo se pa i tu popijem kasnije popijem hladan odgovor..

Sto se tice "studentskih organizacija" nigde nisam uspeo da upadnem, toliko o tim famoznim organizacijama koje se promovišu i trljaju u nos.

Treba FON da te nauči da radiš sa ljudima s baš to ne ide.

Da li sam ja jedini kome se ovo dešava, svi mi govore da dam vremena ali iskreno ove situacije koje sam doživeo su malo preglupe da dam poverenja da sačekam još vremena, iskreno sam želeo da se povežem sa drugim ambicioznim ljudima za IT, jer iskreno ako je zaista ovamo hladna atmosfera onda sam mogao da naučim IT i kod kuce sam... Ne i samo za IT nego generalno ovako za druzenje..

iskren da budem malo sam više zeljan prijateljstva i druženja, pošto bas nemam nikoga od porodice sa kim mogu da popricam, svestan sam da je to moj problem, mada hteo sam ovde da se ispovedam makar ako išta i da vidim da li sam jedini koji se ovako osecam i bilo mi je glupo da to kazem nekom na faksu.